Ribolov u Platijama mogao bi da se opiše tako da niko ne zna kroz šta prolazi ili čije ga sitne oči gledaju, ali definitivno je – što više taj kanjon osvajam, to više sija u mojim mislima, ističe naš sagovornik, strastveni mušičar Igor Obradović iz Podgorice. Pojašnjava da je ribolov u Platijama nešto specifično, što zaista treba doživjeti.

-Ne želim da me pogrešno razumiju ostale vrste ribolovaca (uglavnom takozvani „blinkeraši”) koji posjećuju ovu rijeku, ali lov uzvodno, sa suncem u leđima, odaje egzibicionizam kakav se može samo pronaći u marketinškim emisijama o divljoj prirodi. Generalno, Morača je rijeka dinamičnog toka, čija žilavost me vuče ka najdubljim virovima, do samog srca Moračkih planina. Kada pomislim da život u rijeci nestaje, rijeka se ne predaje, a upornost se nagradi dobrim ulovom. Zato, svi učesnici mušičarenja, čuvari prirode, čine jednu cjelinu, kroz koju rijeka krivuda donoseći život i onim najmanjim stanovnicima – kazao je Obradović.

Mušičar neprekidno analizira kretanje rijeke, poklanjajući pažnju životu lokalnih insekata i edukujući sebe o vrsti hrane koju riba uzima.

-Ovako krečnjačka rijeka krije na dnu svog korita bogatu trpezu larvi Ephemera Danica i raznih račića, čije kasnije metamorfoze dovode do ludila ribu i mušičara. Imitacije insekata u lokalnom kraju poznate su kao „padavci” (razne nijanse crvene boje). Uglavnom su to mokre muve, odnosno muve sa mekanim nogicama, koje natopljene i u različitim stadijuma, lagano nosi brzak do nekih gladnih ribljih usta. Šanse u pecanju nekog lijepog primjerka pastrmke (nastanjen je i lipljen, u manjem broju primjeraka), koja je suvereni vladar moje rijeke, veće su ukoliko posmatrate roj muva – pojašnjava Obradović. On ističe da je prezentacija muve takva da simulira insekta kako dodiruje vodu u beskonačnom nizu pokušaja da položi jajašca ili pak da oponaša ošamućenog insekta, kojeg je savladala voda, a takvi su laka hrana.

-Mušičarenje na Morači je jedna velika slagalica, a zabava je samo jedan dio nje, bez koje pecanje nije moguće. Rijeka je tako bistra, što je prednost ribe, jer nepažljivog ribolovca olako opazi, pa je prezentacija vještačke muve ili dobra kontra jedna od važnijih radnji koje ne treba ispustiti iz vida. Za mene lično, lov podvodnom muvom (najčešće su to larve kedisa) je lakši izbor u životu, ali je sastavljena slagalica i nagrada ulova ribe definitivno ono radi čega se ovdje i dolazi – kaže Obradović.

Za entuzijaste, lov u kanjonu Morače je izazov, smatra on, a mušičarenje tada nije hobi, već takmičenje.

-Borba sportskog duha protiv ostatka svijeta. Čim preskočim tzv. „dupli tunel”, čini mi se da me planina hvata u zagrljaj. Opsijeda me, pokušavajući da me odvrati od zacrtanog cilja. Naprotiv, postajem dio nje. Dodirom stijena u kanjonu. Osluškivanjem žubora rijeke koja se usjekla u planinu. Zapažanjem sjajnog primjerka pastrmke kako iskače iz vode i hvata insekta. Ulaskom u sjenku koju pravi orao iznad mene. Praćenjem linije grana sa drveća koje se spuštaju sa usamljenog grebena. Susretanjem odraza sopstvenog pogleda u nečijim divljim očima. Ako to ne doživite, onda je problem u vama. Taj prvi put kad sam mušičario na ovoj rijeci ostao mi je urezan duboko u sjećanju. Očekivao sam ulov prvog dana. Dočekala me je surovost. Eho sopstvenog glasa je bila jedina muzika ušima. Sve dok to nije promijenila vježba na vodi i upornost. Umjesto glasa, to je bio pljusak od izbacivanja ribe iz vode, praćen urlikom osvajača – priča priču naš sagovornik.

Mušičarenje na Morači ne razlikuje se od izazova koje nude poznate mušičarske destinacije u ovoj vrsti sporta, dodaje Obradović.

-Nije teško spakovati štap i vještačke muve i otići do Ribnika, Novog Zelanda, ili čak tu u našoj zemlji, do Plava, čiji vodotok je pečat vremena svakom mušičaru. Međutim, Kanjon Platije važi za jednu od najnetaknutijih prirodnih staništa u Crnoj Gori, čijom posjetom se vraćate na početno stanje. Očišćeni od svih grjehova. Kanjon zahtijeva poštovanje, zbog svoje otpornosti i bogatstva koje prenosi na Jadranski sliv. Lov Moračom je nirvana, čijim putem se kreću i brojni stanovnici ovog ekosistema, kao što su zmije otrovnice i divlji veprovi. Budite objektivni i zaključite da još nekome treba taj mali prostor. Uzmite po neku fotografiju, da makar pokušate zamrznuti ljepotu kristalno zelene boje vode – dodaje Obradović.

Putni troškovi do kanjona, sa skromnom kolekcijom muva, varijabilni su dio ove investicije, pojašnjava naš sagovornik.

-Voda je slobodna za svakoga, a riba se ne predaje bez borbe. Čini mi se da se svakodnevne brige u glavi slome u sudaru sa crnogorskim stjenovitim planinama, kako nazivam Platije. Na taj način koncentrišem se samo na jedno: da uhvatim ribu. Satima, a nekada i danima, ja, divlja priroda i vještačka muva na kraju kanapa uklapamo se u savršeni ambijent. Boravak u kanjonu dokazan je pojačivač serotonina, hormona raspoloženja, a kada to spojimo sa uspjenušalim brzacima, spremni smo za iznenađenje. Tačkastu ljepoticu na udici. Da nijesam mušičar, kanjon bi bila moja ordinacija za psihijatriju. U današnjem društvu, nije često da nam smetaju naši iskonski instinkti, ali mušičariti u ovom kraju svijeta je definitivno suprotan stav tome. Mušičarenje nas uključuje u svaki dio lova, čime je ribolov više nego zadovoljavajući (bez obzira na to da li vraćamo ribu nazad u vodu ili ne). Pored samog prirodnog ambijenta, mušičariti Moračom je raritet, u smislu brojnosti mušičarske populacije – kaže Igor Obradović. Autor ovih redova je stalni, ako ne i jedini pristalica ove vrste ribolova u divljim i surovim uslovima, kakve nam pruža Kanjon Platija.

-Šetajući se opasnim liticama, često testirajući izdržljivost tijela, radoznale oči dobiju samo „hepiend” u vidu fotografija najljepše crnogorske rijeke. Istoj rijeci ne pristupamo nikada na isti način. Svaki put je to nova priča, koja izaziza zavist, ali i divljenje - kaže na kraju strastveni zaljubljenik u prirodu i mušičarenje Igor Obradović.

S.B.M

---